Yahoo Web Search

  1. Luj XVIII., kralj Francuske – Wikipedija

    hr.wikipedia.org › wiki › Luj_XVIII

    Luj XVIII. ( Versailles, 17. studenoga 1755. - Pariz, 16. rujna 1824. ), kralj Francuske od 1814. – 1824. godine. Luj XVIII., francuski kralj. Ovaj kralj pravog imena Luj-Stanislav-Ksavier je bio unuk Luja XV. i brat giljotiniranog Luja XVI.. Na čelo dinastije Bourbon dolazi 1795. godine nakon smrti bratovog sina takozvanog Luja XVII.

  2. Luj XVIII, kralj Francuske - Wikipedia

    bs.wikipedia.org › wiki › Luj_XVIII,_kralj_Francuske

    Luj XVIII (Louis Stanislas Xavier; 17. novembar 1755. - 16. septembar 1824.), poznat kao "Željeni" (le Désiré), je bio monarh iz dinastije Bourbon koji je vladao kao kralj Francuske od 1814. do 1824. godine, osim perioda poznatog kao Stotinu dana.

  3. Louis XVIII od Francuske - Wikipedia

    sh.wikipedia.org › wiki › Luj_XVIII

    Louis XVIII od Francuske. Luj XVIII. ( Versailles, 17. studenog 1755. - Pariz, 16. rujna 1824 .), kralj Francuske od 1814 .- 1824. godine. Ovaj kralj pravog imena Luj-Stanislav-Ksavier je bio unuk Luja XV. i brat giljotiniranog Luja XVI.. Na čelo dinastije Bourbon dolazi 1795. godine nakon smrti bratovog sina takozvanog Luja XVII.

  4. Luj XIV., kralj Francuske – Wikipedija

    hr.wikipedia.org › wiki › Luj_XIV

    Luj XIV. ( Louis-Dieudonné, nazivan i Bogomdani, Veliki i Kralj Sunce) (Saint-Germaine-en-Laye, 5. rujna 1638. – Versailles, 1. rujna 1715. ), francuski kralj od 1643. do 1715. godine. Sin Luja XIII. i Ane Austrijske. Luj XIV. bio je kraljem Francuske i Navare pune 72 godine, od 14. svibnja 1643. do svoje smrti 1715. godine.

  5. Luj XVI, kralj Francuske - Wikipedia

    bs.wikipedia.org › wiki › Luj_XVI,_kralj_Francuske

    Luj XVI (francuski: Louis XVI; 23. august 1754 – 21. januar 1793) bio je kralj Francuske od 1774. do 1792. Giljotiniran je 21. januara 1793. godine. Njegov otac, Luj, delfin Francuske, je bio sin i prijestolonasljednik francuskog kralja Luja XV, ali je njegov otac umro 1765. godine pa je Luj naslijedio djeda 1774. godine.

    • 11. juni 1775.
    • Luj XV
  6. Luj XIII, kralj Francuske - Wikipedia

    bs.wikipedia.org › wiki › Luj_XIII,_kralj_Francuske
    • Mladost
    • Brak
    • Kardinal Richelieu
    • Smrt I Ostavština

    Iznenadna smrt kralja Henrika IV u atentatu 1610. godine postavila je na Francusko prijestolje njegovog sina Luja XIII koji je tada imao samo devet godina. Upravljanje državom u toj situaciji preuzima njegova majka, Maria de' Medici, koja će kasnije odbijati predati de factovlast punoljetnom sinu. Formalno po tadašnjem zakonu Luj XIII postaje punoljetan u svojoj trinaestoj godina, ali realnu vlast on će preuzeti tek 1617. godine. Kako mu majka niti tada nije dopuštala samostalno upravljanje, dolazi do njihove žestoke svađe što rezultira njenim protjerivanjem u zabačenu provinciju iz koje će ona dignuti dvije neuspješne oružane bune protiv sina.

    Dana 24. novembra 1615. godine oženio je Anu, infantu od Kastilje i nadvojvotkinju od Austrije, kćerku kastiljskog kralja Filipa III. Brak nije bio dugo sretan i par se rijetko viđao. Nakon 23 godine braka i četiri pobačaja, kraljica Ana je rodila nasljednika, budućeg Luja XIV. Dvije godine kasnije rođen je još jedan sin, Filip. Luj XIII je bio biseksualac; među njegovim ljubavnicima bili su njegov sluga, François de Baradas, i Henri Coiffier de Ruzé, markiz od Cinq-Marsa. Kardinal Richelieu je želio dobiti veću kontrolu nad Lujem pa ga je upoznao s markizom, nadajući se da će ga kralj uzeti za ljubavnika i da će preko markiza kontrolisati kralja Umjesto toga, markiz je pokušao riješiti se kardinala i uzrokavati njegovo pogubljenje. Kardinal je to prozreo, te je markiz izgubio Lujevu naklonost i bio pogubljen. Lujev sin Filip je također bio biseksualac, ali s još izraženijom naklonošću prema muškarcima.

    Tako javno ukazana nesloga unutar dinastije je ohrabrila hugenote da podignu bunu koja je ugušena 1621. godine tek kraljevim izlaskom na bojno polje. U tako dugoročno nestabilnoj situaciji Luj XIII se odlučuje 1624. godine na postavljanje kardinala Richelieua na mjesto prvog ministra. Tom odluka do tada neodređena vanjska politika Francuske dobija konture koje se neće mijenjati do kraja života ovog kralja. U Njemačkoj toga doba traje tridesetogodišnji građanski rat između protestanata okupljenih oko Švedske i katolika okupljenih oko Austrije. Francuska kao katolička sila ostaje formalno neutralna, ali finansijski potpomaže protestante s ciljem smanjivanja moći Habsburga. U odlučujućim trenucima koje Richelieu i Luj XIII proglase posebno važnim Francuska skida tu prikrivenu neutralnost i objavljuje rat katoličkim silama. Taj trenutak se ukazuje 1635. godine kada su protestanti u Njemačkoj potučeni i spremni potpisati bilo kakav mir samo da rat prestane. Od tada do kraja vladavine Luj...

    Historijska ostavština ovog kralja je naređenje iz dvadesetih godina sedamnaestog vijeka da svi dvorci, utvrđenja i slične tvorevine unutar Francuske moraju srušiti svoje odbrambene zidine. Tom provedenom naredbom plemići su izgubili i najmanju šansu za uspjeh budućih pobuna pošto je samo kralj od sada imao upravu nad svim utvrdama unutar države. Rezultat te promjene postaje kraljev apsolutizamkoji se ostvaruje u punom svjetlu tokom vladavine njegovog sina. Luj XIII koji je cijelog života bio slabog zdravlja umire od tuberkoloze nekoliko mjeseci poslije kardinala Richelieuea 16. maja 1643. Poslije njega svi Francuski kraljevi nose i titulu kralja Navare.

  7. Luj XIII., kralj Francuske – Wikipedija

    hr.wikipedia.org › wiki › Luj_XIII

    Luj XIII. ( 27. rujna 1601. - 14. svibnja 1643. ), kralj Francuske i Navare 1610. – 1643. Iznenadna smrt kralja Henrika IV. u atentatu 1610. godine postavila je na francusko prijestolje njegovog sina Luja XIII. koji je tada imao samo devet godina. Državno regenstvo u toj situaciji preuzima njegova majka Marija de Medici koja će kasnije ...

  8. Luj XII, kralj Francuske - Wikipedia

    bs.wikipedia.org › wiki › Luj_XII,_kralj_Francuske

    Luj XII (francuski: Louis XII; 27. juni 1462 – 1. januar 1515) bio je kralj Francuske od 1498. do 1515. i kralj Napulja od 1501. do 1504. Kao sin Karla, vojvode Orleansa i Marije Cleves naslijedio je svog rođaka Karla VIII, koji je umro bez nasljednika 1498.

  9. Luj VII, kralj Francuske - Wikipedia

    bs.wikipedia.org › wiki › Luj_VII,_kralj_Francuske

    Luj VII (francuski: Louis le Jeune; 1120.- 18. septembar 1180.) zvani Luj mladi, je bio kralj Francuske iz dinastije Kapet od 1137. do njegove smrti 1180. godine. Bio je sin i nasljednik francuskog kralja Luja VI i oženjen Eleonorom, vojvotkinjom Akvitanije, jednom od najbogatijih i najmoćnijih žena u zapadnoj Evropi.

    • 25. decembar 1137.
    • Filip II
    • 1. august 1137. - 18. septembar 1180.
    • Luj VI
  10. Luj XVI., kralj Francuske – Wikipedija

    hr.wikipedia.org › wiki › Luj_XVI
    • Vladavina
    • Francuska Revolucija
    • Pogubljenje
    • Nasljednici

    Unuk Luja XV., u svibnju 1770. oženio se austrijskom nadvojvotkinjom Marijom Antoanetom (Marija Antonija), kćerkom hrvatsko-ugarske kraljice Marije Terezije. Na prijestolje stupa 10. svibnja 1774.kao 20-godišnji nasljednik. Prva odluka Luja XVI. bila je vraćanje prava parlamentu kojega je njegov prethodnik pred sam kraj vladavine zabranio zbog straha od mogućih pobuna. Ta odluka donijela je novom kralju trenutnu popularnost koju će kasnije skupo platiti. Doba njegovog krunjenja je s druge strane doba velikih nasljeđenih dugova prethodnika, i Europom raširene netrpeljivosti spram Engleske koja je lako i brzo mijenjala savezništva. Izbijanje Američkog rata za neovisnost (1775. – 1783.) postaje razlog povodljivom kralju da uđe u nepotrebni skupi rat protiv Engleske. Drugim Pariškim mirovnim sporazumom iz 1783.američke kolonije dobivaju nezavisnost, a Francuska ništa osim dugova.

    Katastrofalno financijsko stanje krajem osamdesetih godina 18. stoljeća uvjerilo je kralja u nužnost monetarne reforme za što mu je bilo potrebno zasjedanje generalnih staleža, prvo nakon 1614. godine. Prvi dan zasjedanja generalnih staleža bio je 5. svibnja 1789. da bi već sljedećeg dana došlo do blokade i svađe među zastupnicima različitih slojeva društva. Shvativši svoju grešku Luj XVI. se odlučuje najprije na pokušaje raspuštanja zasjedanja, a nakon neuspjeha 20. lipnja. skupštinu izbacuje na ulicu da bi, uplašen, odluku opozvao 7 dana kasnije. Ta prvobitna skupština postaje najprije ustavna 7. srpnja, a poslije osvajanja Bastilje 14. srpnja 1789. godine ona predstavlja stvarnu vlast u državi, iako je ona formalno još u rukama kralja. Pravno govoreći od ljeta 1789. godine Luj XVI. je bio ustavni kralj. Njegova odluka u lipnju 1791. da pobjegne iz zemlje čiji je kralj, uspijeva srušiti narodnu sliku o njemu kao o dobrom, ali nesposobnom kralju. Nakon toga on postaje izdajnik čiji...

    Kraj životne priče Luja XVI. počinje parlamentarnim proglašenjem republike 21. rujna 1792. godine. Pravno gledajući to proglašenje je bilo važeće zahvaljujući presedanu koji je postavio Luja XV. za kralja 1715. godine. Kada su tijekom studenog te godine na vidjelo izašli pokušaji svrgnutog kralja za svoj povratak na vlast uz pomoć stranih sila njegova sudbina je postala zapečaćena. Na glasovanju parlamenta 19. siječnja 1793. Luj XVI je bio proglašen krivim za izdaju i giljotinirandva dana kasnije.

    Njegova sudbina zadesit će i njegovu ženu Mariju Antoanetu koja je pogubljena u listopadu iste godine, dok im je jedini živi sin Louis Charles de France ili Luj XVII. umro u zarobljeništvu 1795. godine. Njegova kćer Marija Terezija postat će nakratko kraljica Francuske kada njen suprug Luj XIX. postane kralj od dvadeset minuta, koji je odmah abdicirao i bio prisiljen emigrirati u Englesku. Restauracijom monarhije poslije pada Napoleona Bonaparte na vlast će doći brat Luja XVI. Luj XVIII.

  11. People also search for